Mladić je vidio svog učitelja u osnovnoj školi na ceremoniji vjenčanja.
Otišao je da ga pozdravi sa svim poštovanjem i divljenjem!!
rekao mu je:
” *Možete li me još prepoznati gospodine?'*
'Mislim da nije!!', rekao je Učitelj, ' *možete li me podsjetiti kako smo se upoznali?'*
Učenik je ispričao:
“Bio sam vaš učenik u 3. razredu, ukrao sam ručni sat koji je pripadao mojoj tadašnjoj drugarici iz razreda jer je bio jedinstven i fascinantan.
Moj kolega iz razreda vam je došao plačući da mu je ukraden ručni sat, a vi ste naredili svim učenicima u razredu da stanu na pravu liniju, okrenuti prema zidu s podignutim rukama i zatvorenim očima kako biste mogli provjeriti naše džepove.
U ovom trenutku, postao sam nervozan i prestravljen ishodom potrage. Sramota s kojom ću se suočiti nakon što drugi učenici otkriju da sam ukrao sat, mišljenje koje će moji učitelji formirati o meni, pomisao da me proglase 'lopovom' dok ne napustim školu i reakcija mojih roditelja kada saznaju za moju akcija.
Sve te misli prostrujale su mi srcem, kada je odjednom došao red na mene da budem proveren.
Osjetio sam kako je tvoja ruka skliznula u moj džep, izvadila sat i umočila poruku u moj džep. Na poruci je pisalo ” *prestanite s krađi. Bog i ljudi to mrze. Krađa će vas posramiti pred Bogom i ljudima
Bio sam obuzet strahom, očekujući da se najavi i gore. Iznenadio sam se što nisam ništa čuo, ali gospodine, nastavili ste da pretražujete džepove drugih studenata sve dok niste došli do poslednje osobe.
Kada je potraga završena, zamolili ste nas da otvorimo oči i sjednemo na naše stolice. Bojala sam se sjesti jer sam mislila da ćeš me pozvati ubrzo nakon što svi sjednu.
Ali, na moje zaprepašćenje, pokazali ste sat razredu, dali ga vlasniku i nikada niste spomenuli ime onoga ko je ukrao sat.
Nisi mi rekao ni riječ, a nikome nisi spomenuo tu priču. Tokom mog boravka u školi, nijedan nastavnik ili učenik nije znao šta se dogodilo.
Vrijeme objave: 26.11.2021